Kako su kapaciteti postojećih groblja slavonskog grada Požege, koji je sa svojih 20.000 stanovnika sjedište katoličke biskupije, iscrpljeni, a nije ih više moguće ni proširiti, izgrađeno je novo groblje u ravnici na južnom rubu grada. Određeno prostornim likom od ravnih i zakrivljenih ciglenih zidova, ono leži zaštićeno, a istodobno i izloženo u slobodnom krajoliku.

Početna namjera bila je tek izgraditi zid koji bi odijelio područje novog groblja od ceste, no poslije je arhitektima bio povjeren cjelokupni koncept i projekt svih građevnih dijelova groblja kao i grobnih polja. Tema zida ostala je lajtmotiv projekta – gotovo se pričinja kao da se arhitektura groblja sastoji samo od slobodno postavljenih zidnih traka, koje pravolinijskim i zakrivljenim segmentima prostorno obuhvaćaju ritual oproštaja sa pokojnikom.